Oproštajni dar
Claire Keegan: The Parting Gift
Kada sunčeva svjetlost dopre do podnožja toaletnog stolića, ustaješ i ponovo pregledaš kofer. U Njujorku je vruće, ali zimi može biti hladno. Od jutros kukuriču bantamski pijetlovi. To i nije nešto što će ti nedostajati. Moraš se obući i oprati, izglancati cipele. Napolju, rosa leži po poljima, bijela i prazna poput stranica. Uskoro će je sunce sažeći. Lijep je dan za sijeno.
U svojoj spavaćoj sobi majka pomjera stvari, otvara i zatvara vrata. Pitaš se kako će joj biti kada odeš. Dio tebe ne mari za to. Ona govori kroz vrata.
„Hoćeš li kuvano jaje?“
„Ne, hvala, mama.“
„Hoćeš li nešto?“
„Možda kasnije.“
„Staviću jedno za tebe.“
Dolje u prizemlju, voda se toči u čajnik, podiže se zasun na vratima. Čuješ pse kako jure unutra, žaluzine se pomjeraju. Oduvijek si voljela ovu kuću ljeti: osjećaj svježine u kuhinji, otvorena zadnja vrata, miris tamnih šeboja nakon kiše.
U kupatilu pereš zube. Vijci u ogledalu su zarđali, a staklo je zamućeno. Gledaš sebe u ogledalu i znaš da nisi položila završni ispit. Istorija je bila posljednji ispit, ali ti si zaboravila datume. Pobrkala si načine ratovanja, kraljeve. Sa engleskim je bilo još gore. Kada si pokušala da objasniš onaj stih o plesaču i plesu.
Prevela s engleskog: MAGDA JOVANOVIĆ
Ukoliko želite da pročitate tekst “Oproštajni dar” kliknite na ovaj link.